Odlaziš, nadajući se potajno Da ćeš praznu kuću u povratku naći u plamenu pa sjesti Pred ognjem svojih strahova i dugo samo Posmatrati, slušati kako pucketaju, Slobodan. Dolaziš, uvijek se nakon putovanja vraćaš Pun strepnje od promjena Oštro oko vidi najmanju boru svaki napukli kamen i zub Sve ti je jasno istog trenutka kad nisi…
Duhovi su krotko se povukli u grobove vratili na spavanje kad sam počela ponovo Jesti u ponoć slasne tulumbe sir sudžuku prditi kao balkanske muškarčine psovati kako ne misle da trebaju pričati dame izgovoriti stvari kao: drkanje, kao tužna zamjena za slatko prekrasno jebanje! Urlati, smijati se Jutrima krvnički bez milosti brati svježe cvijeće, kao…
Zarobljen trenutak Otima se riječima ipak Pokušavam Odbijam klik aparatom pa kažem: Ona spokojno spava Na crvenom kauču, u zelenoj haljini Noge su joj bose a disanje plitko Lovac snova iznad iza njenih leđa Miruje, ne mrda ni perom, ona Još ne sanja ništa Rekla je: zovi me za dvadesetak ili sat a možda Prošli…
Evo,oprosti. evo, čini mi se, kaznio me već i protjerao U Eden, samo, naravno Samu Ovdje, tvoje duge svilene zlatne kovrče su Pokošeno žito pod mojim bosim stopalima Ne znajući svoje ime pružila sam radosno dlanove na prve kapi s neba misleći – kiša! Sad ne znam koja od nas zapravo plače. Evo, kad me…