.

Zarobljen trenutak
Otima se riječima
ipak Pokušavam
Odbijam klik aparatom pa kažem:
Ona spokojno spava Na crvenom kauču, u zelenoj haljini
Noge su joj bose a disanje plitko
Lovac snova iznad iza njenih leđa
Miruje, ne mrda ni perom, ona
Još ne sanja ništa
Rekla je: zovi me za dvadesetak ili sat a možda
Prošli su sati;
Divno je ne previše toplo ljetno nedjeljno poslijepodne
Jedna ruka joj je pod obrazom disanje ravnomjerno
Samo sobom i riječima samo sebi ako
Zauvijek zaspi prije mene da imam slikam
Sliku – divno je nedjeljno poslijepodne a sreća tako
Opojna i skupa, recimo kad je budna I kad se smijemo skupa
Recimo, kako svaki njen parfem
Miriše isto samo
K'o njena duša
Hajd trijeznim objasni da uopšte nisi pio
Ništa osim kafe dok ona
Spava
Zaljubljeni dječak Edip u meni
Ni njoj ni od nje više ne bježi
Već samo je gleda,
Gleda, voli, pamti.

6 komentara

  1. Rise, fala, smotana sam i pokušaj je novog reda ali bloger s godinama ništa novo a ja svejedno nikad naučila. 😀
    Senorita, bacam ja na muško nisi ti puno ni fulala, ali da se ipak izjasnim ko kratkokosa curica, ajd. 😀

Komentariši